Da li se i kod tebe javlja strah da ako preskočiš jedan trening ili ne daj Bože dva, to znači da nećeš nastaviti da treniraš, polako odustaješ, gubiš želju i motivaciju.
Ili…
Strah da daš sebi dozvolu da jedeš hranu koja je “nezdrava” jer to znači da gubiš kontrolu i da ćeš zauvek da jedeš “nezdravu” hranu i da se nikada više nećeš hraniti “zdravo”.
Osim što je to crno-belo razmišljanje koje je sveprisutno kod 99,9% ljudi koji imaju izazov sa ishranom i treniranjem, tu je i tema KONTROLE koja je takođe sveprisutna.
Osećaj da malo popuštamo sa tom rigidnom kontrolom, nerealnim očekivanjima i perfekcionizmom nas navodi da se osećamo i mislimo da UOPŠTE nemamo kontrolu.
Ili nas navodi da se osećamo i mislimo kako smo “lenji” ili kao da “odustajemo” i “ništa ne možemo da uradimo kako treba”. Što je naravno daleko od istine…
Razlozi zbog kojih posle nekog vremena posustaješ mogu da budu znak da:
- Da si pregorela i da si preumorna od još jednog u nizu rigidnog režima ishrane i treninga.
- Da si ušla u proces iz pogrešnih razloga ( da kazniš sebe i svoje telo, isključivo da bi što pre smršala, kako bi imala lažan osećaj vrednosti dok pokušavaš da ispuniš nerealna očekivanja i standarde koje su sebi postavila…)
- Da se prioriteti menjaju i to što možda u nekom periodu stižeš da treniraš 2 puta nedeljno umesto 4, ne znači da to ništa ne vredi, ne znači da treba da digneš ruke i odustaneš, pa onda opet da kreneš ispočetka i tako u krug…
- Da na fizičku aktivnost gledaš isključivo kao na alat za transformaciju tela.
- Da se teraš da ideš na trening koji uopšte ne voliš.
- Da misliš da se računa samo sat i po vremena u teretani a svi ostali načini kretanja i fizičke aktivnosti se ne računaju.
I slično…
Ukoliko si redovno fizički aktivna i hvata te panika od pauze od treniranja i režima ishrane jer možda ideš na put, teretane ne rade zbog praznika, uhvatila te prehlada ili nešto četvrto…
Razmisli odakle taj strah, anksioznost i panika dolaze? Šta misliš da će se desiti ako napraviš pauzu par dana ili čak nedelja?
Čak i ako se taj “strašni” mogući scenario desi, šta onda? Šta to znači za tebe? Gubitak mišićne mase ili dobijanje par kilograma ili stagnacija? Odakle taj strah da se nećeš vratiti na trening ako napraviš pauzu?
Potrebno je raditi na tome da pronađeš svoju meru, svoj balans i šta je to što ti prija… Mrziš tegove, probaj zumbu. Ne voliš ovsene, ko kaže da moraš da ih jedeš. Postoji toliko drugih opcija!
Kada izgradiš jedan ZDRAVIJI odnos sa fizičkom aktivnošću, hranom i svojim telom, i kada se iz ljubavi prema sebi ( jer su kretanje i hrana POTREBA tvog tela) pokreneš, biće to jedno sasvim drugačije iskustvo…
Iskustvo povezivanja sa svojim telom, osluškivanja potreba svog tela, a ne iznorisanje istih iz straha od odmora, pauze, iz straha da nećeš brzo smršati ili imati adekvatnu zadnjicu.
Autor : Gorana Grbavac sertifikovani kognitivno-bihejvioralni kouč